Ovaj
članak nije jedan od onih koji će vam pričati o slavi, istoriji, proizvodnji i ostalim stvarima koje ćete naći u više manje
svim pisanijima o ovom piću, već mi je ideja da vas ohrabrim da se upustite u konzumaciju
i istraživanje vina bez ikakvog straha i kompleksa.
Ogromna
ponuda raznih vrsta i brendova vina može da bude veoma zbunjujuća. Takođe,
priča o količini tanina, bukeu, geografskom
poreklu, berbi toj i toj, i još puno drugih detalja čine to da se običan laik ne
snalazi lako u svemu tome. Ipak, imajte na umu da je najvažnije da uživate u
vinu, i to treba da vam bude glavna ideja vodilja, čak i ako ne znate suvu teoriju o ovom piću.
Pre
par godina profesor sa fakulteta mog muža pozove nas i ostatak klase na degustaciju vina. Događaj je bio izuzetno organizovan. Ne treba
da pominjem de je profesor bio veliki poznavalac ovog pića i ponosni vlasnik
impresivne kolekcije vina u podrumu. Pored jako mnogo sireva, voća i hlepčića, koji se obično serviraju uz
degustaciju vina, na jednom stolu nas je
čekalo šest vrsta vina, sve boce obavijene aluminijumskom folijom, da se ne
vide etikete, i označene brojevima. Svi učesnici su dobili upitnike gde je
trebalo da ocene maskirana vina i da ga ih povežu sa datim opisima arome i ukusa. Na kraju su javno objavljeni rezultati. Ja sam imala samo jedan tačan odgovor i nekako
mi nije bilo svejedno. Za to krivim drugi krug degustacije gde mi se sve
pomešalo, ali da ne preterujem i nisam bila neki poznavalac vina. Uglavnom, taj događaj je bio neka vrsta
prekretnice u mom interesovanju za vina.
Na
pomenutoj degustaciji krajnji rezultat je bio sledeći – studenti su ubedljivo
izglasali kao najbolje vino ono koje je bilo najjeftinije. To može da znači dve
stvari: cena ne mora da govori o kvalitetu, ali i isto tako moguće je da
učesnici nisu imali dovoljno razvijen i instančan ukus da prepoznaju
najkvalitetnije vino. I to je upravo
poenta mog članka. Nemojte odmah da se obeshrabrite misleći da vam treba puno
para i puno teorijske potkovanosti da bi našli odlično vino. Ono što vam treba
je, slično uživanju u klasičnoj muzici i mnogim drugim dobrim stvarima, praksa
i razvijanje osećaja da prepoznate lepo i kvalitetno vino.
Kako da uđete u svet vina
Moja
savet je da počnete istraživanje tako što ćete kupovati vino u specijalizovanim
prodavnicama. U običnim
supermarketima teško da ćete naći dobro vino, jer su ona pravljena za masovno
tržište, gde cena a ne kvalitet igra ključnu ulogu. U prodavnicama vina ćete
često naći dobro obučene prodavce koji se veoma razumeju u vina i oni će vam pomoći
da nađete odgovarajuću vrstu. Takođe, te prodavnice često imaju specijalnu
ponudu vina koja nisu skupa ali su dobra.
Nabavite
vodič ili enciklopediju o vinu iz koga možete da dobijete puno korisnih
informacija. Ovo je moj izvor: The
Sotheby’s Wine Encyclopedia, DK.
Restorani
su takođe dobar izvor za otkrivanje dobrih vina. Kada mi se neko vino u
restoranu posebno dopadne, a zaboravila
sam mu ime, obično idem na vebsajt restorana da se podsetim. Tako sam pronašla neka
od svojih omiljenih vina.
Na
internetu ćete takođe naći mnoštvo foruma sa komentarima dobrih poznavalaca o kvalitetu
pojedinih vina i njihovom uparivanju sa hranom.
U
svom istraživanju vina možete da se fokusirate na regiju (dolina Napa i Sonoma u
Kaliforniji i upšte vina sa Zapadne američke obale su oblast mog interesovanja), ili
vrste vina (Merlo, Rizling, Roze, Malbek, itd). Za one koji se odluče za Pinot noir postoji
jedan mnogo dobar igrani film posvećen toj vrsti vina – Stranputice (Sideways).
Dobar
način da zapamtite i ocenite vina koje ste konzumirali jeste da čuvate pampure,
na koje možete da dopišete podatke o vinu ili iscrtate onoliko zvezdica koliko
mislite da to vino vredi (na primer, na skali od jedan do pet). Ipak, sva vina
nemaju tu vrstu čepova tako da možete da koristite i tabele u ekselu (znam da suludo
zvuči, ali ja sam ih imala) i da tu zabeležite utiske o vinu koje ste probali.
Crno ili belo
Neki
ljudi se odlučuju prema dobu godine. Belo i roze leti, crno zimi. Inače, belo
vino se služi hladno, crno na sobnoj temperaturi. Pri odabiru vina trebalo bi da se pre svega rukovodite jelom koje konzumirate.
Kvalitet
vina može da varira od berbe do berbe. Sušna ili vlažna leta mogu puno da utiču
na ukus vina, zato je godina proizvodnje tako važna. Uz to, mnogim vinima se
kvalitet poboljšava sa godinama provedenim u pordrumu.
Vina
uglavnom dobijaju ime po vrsti grožđa od koga se prave, mada ima i vina koja su
mešavina više sorti. Najpopularnije vrste vina u Americi su: crna, Kaberne
sovinjon, Merlo, Pinot noir, Širaz, Zinfandel i bela, Sovinjon blan, Šardone,
Pino Griđio (Gri), Rizling, itd. O njima ima puno toga da se priča, pre svega o
njihovom uparivanju sa hranom, ali to traži već neku drugu i dužu priču a ja
bih da se zadržim na jednostavnim savetima kako da otkrijete dobra vina.
Još par korisnih saveta
Kad
ste u restoranu nemojte da vas zbuni taj famozni ritual serviranja vina, sve je
u stvari jako jednostavno. Onome ko naručuje konobar donosi flašu vina, najpre
je pokaže gostima, zatim otvori. Onda sipa malo vina u čašu, i naručilac ga
omiriše i proba tj. testira da li mu se dopada. Bez problema možete da odbijete
vino ako vam se ne sviđa, nemojte da vam bude glupo, jer ionako vam restoran
naplaćuje dosta za to zadovoljstvo.
Moj
savet vam je takođe da nikad ne kupujete vino sa nekim provokativnim imenom.
Proizvođači često lukavo pokušavaju da primame kupce nekim neobičnim nazivom ala Vesele žene i slično... suvišno je
reći da su obično fokusirani na žensku populaciju. Jedino dobro vino koje sam
probala sa takvim nazivom jeste bilo Menage
a trois (Ljubavni trougao) i nijedno više.
Nekada
je tek par zemalja bilo poznato po prozvodnji
vina, ali sada izgleda kao da se skoro svuda prave. Francuska je i dalje
na vodećem mestu, zatim Italija (mada ta vina nisu baš kontrolisana i sistematizovana
kao ona francuska), SAD, Španija, Nemačka. Danas sve više vina dolazi iz Južne
Amerike, ali i iz Australije i Novog Zelanda. Meni su omiljena vina iz
Kalifornije, voćkasta i pune arome, ali volim da probam i razna druga.
Nažalost
moje poznavanje domaćih srpskih vina je jako limitirano. Uglavnom sam probala
ona za široku potrošnju, jer sam počela ozbiljnije da se interesujem za vino tek
kada sam došla u Ameriku. Znam da postoji dosta novih malih vinarija, i živo me
zanima kakva vina proizvode. Ukoliko imate neka omiljena domaća vina obavezno
me obavestite, sa zadovoljstvom ću ih probati sledeći put kad dođem.
Ukoliko
se upustite u ovo istraživanje, evo kako će se razvijati vaša sposobnost
raspoznavanja i ocene vina: najpre ćete moći da utvrdite da li je vino slatko
ili suvo. Zatim ćete početi da
primećujete da su neka vina jača a neka slabija, i to zahvaljujući njihovoj
aromi i mirisu. Posle ćete primećivati razlike u boji, viskozitetu i transparentnosti. Onda ćete moći da pogodite
kojoj vrsti vino pripada. Zatim slede finese kao utvrđivanje mesta porekla,
osećaj da je ukus posebno voćkast ili začinjen, da li se oseća na pečurke u
šumi posle kiše... i znate već te neobične opise na etiketama. Ono najvažnije
je – moći ćete da prepoznate i uživate u dobrom vinu.
Članak je objavljen u časopisu Mezze.
Ja bas i ne razumijem svu tu pricu oko prepoznavanja. Mislim sta tu ima da se prepozna? Nesto ti ili prija ili ne i u tome je sva filozofija. Ja sam inace iz kraja u kome se proizvodi vino i tatini su se oduvijek bavili proizvodnjom a jedan od rodjaka je osvajao cak i neke nagrae tako da sam imala prilike da isprobam vino koje s kod nas smatra kvalitetnim. Pored toga sam probala i razna druga vina i uvijek mi je kriterijum za ocjenu isti probam pa ako mi se dopada pijem a ako ne onda nista.
ОдговориИзбришиNeosporno je to da je najvažnije da pijemo ono što se nama dopada bez obzira na cenu ili šta drugi misle o tome, ali ipak ima nešto u tome da otkrivamo nova vina, da saznajemo o njihovim karakteristikama, da ih uparujemo sa hranom i izvučemo maksimalni užitak u tome. Svaka čast za rodbinu.
ИзбришиKada dodjete, obavezno posetite neke od vinarija na Fruskoj Gori. Mislim da cak postoje i turisticke agencije koje organizuju ture. Ako ne, zaputite se u Sremske Karlovce. Mnostvo vinara... Predlazem vinariju Vinum. Uzivanje kako u vinima tako i u prici o njima. Uzdravlje.
ОдговориИзбришиSvakako. Jednom sa bila u obilasku Fruške Gore, ali manastire, ne vinskih podruma:) Da vidimo na googlu šta to vinarija Vinum nudi.
ИзбришиOdličan post za sve koji su zainteresovani za kulinarstvo ,jer ej vino odlican pratilac toga.Hvala Ivana za trud
ОдговориИзбришиRadim na tome da napravim mapu vina, po uzoru na neke postojeće, ali prilagođene našem jeziku i potrošačkim navikama, videću koliko ću uspeti u tome. Znam da i vi tamo imate dobra vina.
Избришиjedno od mojih omiljenih vina je gruzijsko i kosta 10$.. jeftino, a jako kvalitetno.. toliko o cijeni.. sad kad sam bila u sjevernoj karolini sam probala njihovo fantasticno vino od muscadine grozdja.. Ako ikad naidjes na njega probaj ga "Lu Mil bladen blush sweet muscadine wine" =))
ОдговориИзбришиBaš ću da ga probam. Mi imamo ovde neku super radnju sa raznim vinima, nije baš ugledna, ali vina su dosta jeftinija, sigurna sam da ga imaju.
ИзбришиE, nisam neki ekspert, ali evo šta volim...Bermet, beli, vinarije Kiš. Slatko aromatično vino..obožavam ga..ma, kao parfem je...Meni su veliko iznenađenje bila vina sa Krima, imaju neku vinariju Masandra....fantastično...Čak mislim da ništa bolje pila nisam..neki Kagor, crno vino koje s koriste za pričest, pa Madera...O vinariji ima na internetu..a verujem da se mogu naći i kod tebe preko bare....jedino što je u pitanju Krim, pa trenutno...
ОдговориИзбришиVidim da je Kagor slatko, dezertno vino, ima da se kupi ovde. Ti baš voliš ta slatka vina. Ima jedan super porto, 6 grapes, mnogo je dobar. Inače, ima sve da se kupi.
ИзбришиOdlican clanak za vinske pocetnike! Srpske vinarije se razvijaju mozda tek poslednjih 10-15 godina, a sa njima i vinska kultura u Srba. Ipak, edukacije nikad dosta.
ОдговориИзбришиAko mi ne zameris, prenela bih ti nesto sto sam i sama naucila od vinskih profesionalaca: imena sorti grozdja se pisu malim slovom, a ukoliko je vino proizvedeno samo od jedne sorte i nosi naziv sorte od koje je dobijeno, onda se ime tog vina pise velikim slovom.
Znam da vinska kultura nije toliko razvijena kod nas a kako bi i bila kad su se ranije proizvodila dosta loša vina, mislim na masovnu proizvodnju. Skoro sam čitala negde o nekim novim vinarijama i jedva čekam da probam vina iz njih. Hvala za sugestiju.
ИзбришиI ja bih dodala da ta sugestija mali veliko slovo nije tacna, a ni ispravna. Vino ne nosi ime sorte nikada (genericko ime) samo sto ukoliko mesas vise sorti u odnosu na vodecu 10-20% u zavisnosti od drzave u kojoj proizvodis, nisi obavezan da deklarises na etiketi ostatak tj. mozes ga potencirati na prednjoj (sto i dalje nije naziv). Kao sto na sokovima mozes napisati jabuka ali taj sok se ne zove jabuka....
ИзбришиPinot gris je na srpskom isto gris a ne gridjo (grigio) je italijanski klon a gris francuz... to mu dodje ko greni smith i delises (da ostanemo kod jabuka poredjenja) pa nemojte ni da mislite da ce vino biti slicno.
Bermet je super ali to stvarno nije vino.
Prase bih preporucila ipak uz belo ili rose.
U Srbiji se u Supermarketima mogu naci solidna vina, veci prevaranti su mini specijalozovani uvoznici koji kupuju vino 1eur ili 2 a ovde ga pladiraju za 8-10. Nikad mi nece biti jasno zasto ljudi zive u ubedjenju da onaj ko proizvodi vise proizvodi losije... a tek mi nije jasno odakle premisa da onaj sto je manji sigurno je i bolji.... Tikves je odlican. Topla preporuka za Bele vode (uostalom Parker im je dao 92 poena) pa ne bih dalje...
Podrzavam edukaciju. Srecno i dobrodosli u svet vina!
Ovaj članka je odavno napisan, sad vidim da bih mogla još što šta da mu dodam, deo III je planiran ali nikako da dođe na red. Hvala na sugestijama. Pozdrav, Ivana
Избриши