Kulinarski rečnik od A do Ž

Američka pita (American Pie)
Nešto najbolje što je američka kuhinja dala ljudskoj civilizaciji. Otkrivene, pokrivene, sa jabukama, borovnicama, breskvama, višnjama, bundevom, pikanima... name it... Obično se služe tople uz sladoled. Recept pogledajte ovde.







Artičoke
Iako izgleda kao neka svemirska biljka, ona je potpuno neodoljiva. Sve u vezi nje je čudno, i izgled biljke i plod, to kako se čisti, priprema i jede. Teško je objasniti kako je moguće da sisanje listića ploda tj. cveta i ona malo mesa što može da se nahvata pri korenu cveta može da donese toliko uživanja. Njena priprema tj. čišćenje je dosta naporno, a ne može čovek baš da se najede od nje. Zato se i koristi kao predjelo. Obično se pune mlevenim mesom ili hlebnim mrvicama, uz belo vino i začine. Ili se koriste artičokina srca za dipove i razne vrste jela. Veoma je popularna u kuhinji Južne Italije,  uopšte Južne Evrope, kao i u Dalmaciji.
Prilikom kupovine birajte one artičoke čije su latice zatvorene, imaju tamno zelenu boju i kada se uzmu u ruke su teže nego što deluju. Što su artičoke manje njihovi plodovi su nežniji. Velike artičoke su dobre za punjenje. Mogu da se nađu zamrznute, samo srca, ili ukuseljene u teglama.





Avokado
Povrće veoma popularno u Latinskoj Americi i SAD. Kad sam ga prvi put kupila, u Beogradu, obletala sam danima oko njega ne znajuči kako da ga napadnem, i ispostavilo se da je trebalo još da čekam, dok plod ne postane dovoljno mekan. Vrlo se lako čisti. Zaseče se ceo na pola, i svaka polovina se skida sa kore kašikom. Brzo oksidira, zato mu uvek dodajte limunovog ili limetinog soka. Sigurno najpopularnije jelo od avokada je Gvakamole. Obično se dodaje kao prilog u buritu u takosu. Ja ga stvaljam i kao namaz na hleb.


Bob (Fava bean)
Mahuranka koja proizvodi velika i pljosnata zrna. Mogu da se koriste sveža zelena zrna, ali kod nas se više koriste starija suva zrna. Ova poslednja imaju opnu (na slici braon boje) koja se lako skida blanširanjem. Često se prodaju bez opne. Koriste se u pravljenju čorbi, raznih variva ali i namaza.









Bok Čoj (Bok Choy)
Podseća na kineski kupus, ali je drugačiji. Ima hrskavo belo stablo i tamnozelene listove. Uglavnom se dinsta i prži. Koristi se kao prilog drugim jelima ili kao glavno jelo. Ja volim da ga kratko propržim u susamovom ulju i dodam soja sos. Kineska kuhinja ne može da se zamisli bez ovog povrća. Na slici su skalopi i proprženi bok čoj.









Borovnice

Osim čuvenog soka od borovnica ne sećam se da sam ih ikada probala u Srbiji... zašto je to tako stvarno nemam ideju. Koliko znam rastu u Srbiji, malo se teže sakupljaju, što opet nije razlog da ih ne bude na tržištu.
Borovnice su super voće. Sjajne su za kolače, ili sveže u cerealijima za doručak, od njih mogu da se prave odlični sokovi i džemovi. (Mafini od borovnica)




Brancin (Branzino, Sea Bass)

Veoma cenjena riba koja živi na Mediteranu. Nema tu puno razmišljanja oko njene pripreme. Ja pravim marinadu u koju stavljam beli luk, mladi luk, peršun, so i biber, i maslinovo ulje. Najbolje je da je ostavite u marinadi da prenoći u frižideru. 




Bri sir (Brie)
Prvi finiji inostrani sir koji sam u životu probala. Kora mu je bela i jestiva a unutra je mekan i kremast. Naravno najbolji je onaj iz Francuske. Važno je da ga jedete kad je baš zreo. Ovde ga često služe zagrejanog a odozgo ga pospu sa koštunjavim i suvim voćem, mada sam jednom probala picu sa jabukama i bri sirom i nije baš bila tako loša. Kod finijih sirova je jako bitno da ih konzumirate same ili sa hlebom, grožđem ili nekim drugim voćem i uz vino. Ako ih kombinujete sa više stvari odjednom zapamtite njihova aroma će se izgubiti.



Brokoli

Najpopularnije povrće u Americi ako izuzmemo krompir koji mnogi i ne svrstavaju u povrće. Neverovatno zdrava namernica. Neko ih jede sirove umočene u dip, neko ih samo kratko obari, ja ih volim sa prženim belim lukom. U Americi ih puno stavljaju u kinesku hranu, nisam sigurna da to isto rade u Kini. Da, postoji čuvena čorba sa čedar sirom, mada čorba samo od brokolija je mnogo zdravija varijanta.



Brusnice (Cranberry)
Veoma su popularne u Severnoj Americi. Prodaju se sveže i sušene. Pošto su oporog ukusa često se kombinuju sa drugim voćem u pitama i džemovima. Na veoma nebičan način se beru tj. skupljaju - uz pomoć vode kojom se ispuni površina na kojoj su zasađene. Inače, bez sosa od brusnice koji ide uz pečenu ćurku ne može da se zamisli večera za Dan Zahvalnosti.




Brioš (Brioche)
Jedan od najpoznatijih francuskih hlebova obogaćen jajima, puterom i mlekom. French toast ne može da se zamisli bez brioša. Jedna od najprepoznatljiviji oblika je Brioche à tête, na slici. Skoro sam našla neku poslastičarnicu u kraju sa francuskim pecivima, i oni prodaju brioš u ovom obliku. Inače, nije ga teško napraviti, jedino što testo mora da prenoći u frižideru, i teško je takvo testo mesiti bez miksera.





Čorizo (Chorizo)
Kobasica napravljena od sveže ili dimljene prasetine, začinjena belim lukom, čileom i drugim začinima. Veoma je popularna u Španiji i Meksiku. Najpoznaja jela u koja se stavljaju su Paelja i Džambalaja.



Dižonski senf (Dijon mustard)

Jedan od najkvalitetnijih senfova poreklom iz Dižona, grada u Francuskoj. Nezaobilazan sastojak preliva za salate. Pravi se od zrna biljke senfa, vina, soka od grožđa i raznih začina. Jedan od najpoznatih brendova je Poupon.











Đumbir (Ginger)

Veoma popularan začin koji se koristi svež i osušen. U pitanju je koren koji mora da se očisti pre upotrebe. Ima osvežavajuću aroma praćenu blagom ljutinom. Koristi se kako u slanim jelima tako i u kolačima. Ukus svežeg i osušenog đumbira se veoma razlikuju. Osušen i samleven se koristi često u kolačima, gingerbread cookies. Pravi se i kandiran đumbir, a i poznato piće ginger ale. Takođe se pravi i neka vrsta turšije od njega koja se uvek služi uz suši. Vrlo je zdrava namernica i često se koristi u spravljanju čajeva protiv prehlade. Kažu da je i dobar protiv mučnina u ranoj trudnoći ali kod mene nije delovalo.








Endevija
Biljka koja se koristi uglavnom sveža za salate, mada može da se dinsta i peče. Popularna je u francuskoj kuhinji. Najpoznatija je ona svetlo žute boje, Briselska endevija, koja raste na mračnim mestima da ne bi dobila zelenu boju, jer u tom slučaju postaje gorka i nejestiva.






Feta sir
Ja sam dugo mislila da je feta sir ono što se kod nas tako zove, vrlo masan sir. Međutim, došavši u Ameriku saznala sam da je feta ovčiji sir (mada se pravi i od kravljeg i kozijeg mleka), prilično jake arome, poreklom iz Grčke (mada je jedno vreme čak i Danska polagala pravo na to ime). U dijaspori on se najčešće koristi za pravljenje gibanice, proje, kiflica sa sirom, i sličnih stvari. Pošto ima jaku aromu ja ga često mešam sa cottage cheese. Prodaje se u komadu ili izmrvljen kada se koristi za salate i umake. Moram priznati se sva ozarim kada vidim kako se sa komada fete sliva maslinovo ulje u grčkoj salati. Ovde mogu da se nađu i bugarski i turski sirevi identične arome kao feta, ali samo Grci mogu da koriste ime feta ... i mi:)


Fritata (Frittata)
Italijanski omlet u koji se stavlja razno povrće (luk, tikvice, špargle, paprika, itd), sir (obično parmezan) i neka šunka. Za razliku od običnog omleta ja ovaj pravim za ručak ili večeru, a ne za doručak. Obično se u dublji tiganj proprži povrće i šunka, i onda se dodaju umućena jaja. Na kraju se fritata dopeče u rerni na nekoliko minuta. Može da se služi prevrnuta.





Ganaš (Ganache)
Čokoladna glazura za torte koja se pravi od kuvane poluslatke čokolade i slatke pavlake.




Graham krekeri
Izumeo ga je Amerikanac, Sylvester Graham, u prvoj polovini 19. veka. Neizostavan je deo u mnogim američkim pitama i čizkejkovima jer se od  njega pravi donja kora. Sastoji se od integralnog brašna, šećera ili meda.










Grajer sir (Gruyere)
Švajcarski polutvrdi sir koji se pravi od nepasterizovanog mleka dobijenog od krava koje jedino što konzumiraju je alpska trava ili seno. Sir se isključivo pravi u bakarnim posudama. Nažalost do mene dolaze falsifikati originala, jer u Americi je zabranjeno prodavati sireve koji su napravljeni od nepasterizovanog mleka. I takav je izuzetan. Fantastična aroma. Nažalost dosta je skup. Koristi se uglavnom rendan u sosevima ili čorbama.


Grčki jogurt
Veoma popularan jogurt poslednjih godina. Moguće da svoju popularnost duguje kremastijem i gušćem ukusu od klasičnog zapadnjačkog jogurta. Koristi se između ostalog i za pravljenje popularnog bliskoistočnog sira -lebnah.











Kumkvat (Kumquat)
Minijaturan citrus ovalnog oblika. Najviše se gaji u Kini, Japanu i SAD. Jede se zajedno sa korom. Koristi se kao dodatak salatama i kao garniš. Ipak najčešće se od njega prave džem i slatko, i prvom prilikom se spremam da to napravim. Njegov aroma i oblik su idealni za to. Bogat je vitaminima.








Kari
Mešavina raznih začina koja se koristi uglavnom u indijskoj kuhinji, ali i u karibskoj i tajlandskoj.  Začini koji se stavljaju u kari variraju, najčešći su šafran, turmerik, kardamon, oraščić, cimet, koriander, čili, kumin, karanfilić, crni crveni biber, đumbir. Kupovni kari ima dosta drugačiji ukus od domaćeg i jako brzo izvetri pa mora često da se obnavlja.



Kejl (Kale)
Super zdravo povrće koje podseća na blitvu, a pripada porodici kupusa, ali nema glavicu. Na slici je jedna od vrsta, a ima ih raznih. Može da se koristi u čorbama, u svežim salata, neki ga čak peku pa bude kao neka vrsta čipsa. Drška se prilikom čišćenja odstranjuje. U Americi je veoma popularan, kao i u Severnoj Evropi, nisam sigurna da u Srbiji postoji.










Kineski patlidžan
Istog ukusa kao običan samo izduženog oblika i sa svetlijom ljubičastom korom.








Krimini (Cremini)

Iako izgledaju kao malo finije pečurke to su obični šampinjoni samo malo stariji, pa otuda tamnija boja. I ne samo to, i Portobello pečurke su takođe šampinjoni samo još stariji, pa su zato i krupniji. I meni je bilo čudno kad sam to saznala.






Kuskus
Durum pasta u obliku zrna popularna u Severnoj Africi i Bliskom Istoku. Priprema se tako što se stavi u vrelu vodu u koju su dodati začini, maslinovo ulje ili puter, i ponekad mleko. U poklopljenom sudu stoji oko 15 minuta i zatim se malo promeša da bi bio rastresit. Koristi se kao prilog ali nekad i kao glavno jelo. Može da se kombinuje sa raznim namernicama, ali najčešće sa koštunjavim i suvim voćem.







Lemongras (Lemongrass)
Neizostavan začin u tajlandskoj i vijetnamskoj kuhinji. To jeste neka vrsta trave sa citrusnim mirisom i aromom. Koristi se u sosevima, supama i u čajevima.








Lignje (Kalamari)
Definitivno ih najviše volim na žaru. Mogu i da se prže, pune... najmanje ih volim u sušiju... Samo sam ih jednom čistila, i to je bio pravi čas biologije. Nisam mogla da se načudim od čega su sve sastavljene. Možda najbizarniji detalj jeste plavo mastilo u njima koje su koristi u italijanskoj kuhinji za rižoto.
Kombinacija lignji sa dinstanim krompirom i spanaćem, plus dosta limonovog soka, je apsolutno neodoljiva.




























Limeta (Lime)
Mali zeleni rođak limuna. Nema tako izraženu kiselkastu aromu kao limun, a ni toliko tečnosti, opet ima neki šmek i neka jela se ne mogu zamisliti bez njega, a bogami ni pića, mislim na koktele. Pazite kada ih kupujete, jer iz nekih primeraka ćete iscediti tečnosti taman toliko koliko i iz kamena. Na slici popularni koktel mohito koji se pravi sa limetom.











Losos (Salmon)
Najomiljenija riba. Ali treba praviti razliku između divljeg i onoga uzgajanog na farmi. Divlji je u svemu superiorniji. Spolja neugledna riba a unutra meso jarko crveno i izuzuetnog ukusa, potpuno drugačije od bilo koje ribe. Dimljeni losos u kobinaciji sa pavlakom, kaprima i paradajzom, na bejgelu, najbolji doručak koji možete zamisliti. I sirov u sušiju je odličan.
Najčešće se koriste fileti od lososa jer je velika riba. Ide najbolja u kombinaciji đumbir, beli luk i paradajz, plus pinjoli.




Mocarela (Mozzarella)
Mekan beli sir koji je najleši kada se zapeče na hlebu, a zatim mu se doda so i biber, malo maslinovog ulja, i sveži bosiljak. Može i varijanta sa paradajzom, i to mu dođe Kapreze sendvič. Iako malo podseća na naš mladi beli sir tekstura mu je potpuno drugačija. Obično se pravi u obliku lopte čije veličine mogu veoma da variraju. U prodavnicama uglavnom ćete naći mocarelu pravljenu od kravljeg mleka, iako originalno treba da bude napravljena od bivoljeg. Svuda možete da ga stavljate: u čorbe, salate, na picu, u pastu... Fantastičan sir.




Morač, Komorač (Fennel)
Aromatična i delikatna biljka koja pripada cikorijama. Listovi se ne koriste, jedino koren. Može da se jede svež u salatama, ali i da se dinsta. U kombinaciji sa krompirom dobija se graten izuzetnog ukusa. Od plodova određene vrste morača dobija se začin anis. Na slici baby komorač.









Mango
Ko nije nikada sekao mango ne zna šta je muka. Postoje novodno neke fore kako se mango seče, ali ja priznajem nisam talentovana za to. Ima neku nesretnu košticu, pardon, koščetinu, za koju je vezano meso, da na kraju završim sa glodanjem iste.
Čatni od manga je odličan i super ide uz meso. Moja omiljena salsa je od manga, crvenog luka, limete i silantra. Na slici još zeleni mango koji visi na grani.




Marinara sos
Paradajz sos začinjen origanom i belim lukom. Koristi se u pravljenju pica, sa pastom,  i sa mesom i plodovima mora. Jela sa marinara sosom nose italijnski izraz Alla marinara.


Orada (Orata, Durada, Gilt-head Bream)
Jedna od najukusnijih riba Mediterana. Svako je drugačije zove, ali ako sam uspela dobro da istražim kod nas se zove orada. Sigurna sam da može da se nađe u onoj dobro snabdevenoj ribarnici na Kelenić pijaci. Na slici se vide sastojci uz koje je pravim: limun, limeta, mladi crni luk, beli luk, đumbir i peršun.






Parmezan  (Parmigiano)
Najbolji tvrdi sir ever. U mojoj kući to je staple, tj. uveg ga ima u frižideru. Bez toga se ne jedu mnoge čorbe, o pastama da ne govorim. Samo je jedan pravi, onaj koji ima utisnuta slova Parmigiano na kori. Posle dugog stajanja, naravno hoće da se stvrdne, ali nikako ga ne bacajte. Kuvajte ostatke u čorbi. Ja sam videla da se čak ti ostaci sa korom prodaju u prodavnici. Inače, star parmezan poprimi slatkastu aromu pa se može koristiti kao dezert.



Pesto
Parmezan, bosiljak, beli luk, pinjoli i maslinovo ulje - fatalna kombinacija. Sve se to u fud procesoru isecka i izmeša  i eto sjajnog sosa za pastu. Pažljivo sa receptima, jer kada sam ja pravila svoj prvi pesto sos zbog neverovatne količine belog luka koji je tražen u receptu jedva sam se oporavila.



Pikan (Pecan)
Koštunjavo voće slično orahu, ali za razliku od njega gorči je i dosta masniji. Ljuska mu je glatka i dosta drugačija od oraha. Koristi se u kuhinji američkog juga. Najpoznatiji dezert je pita od pikana.



Plantein (Plantain)

Ono što je za neke narode krompir, pirinač ili hleb, to je za afričke narode ova namernica. Po obliku su isti kao banane, jedino što ne mogu da se jedu sveži, jer plod je čvrst i oporog ukusa. Zato se uglavnom termički obrađuju. Izuzetno su popularani u Latinskoj Americi, Karibima i Africi. Moj pokušaj da ih ispečem filovane sa sirom nije uspeo. Verovatno razlog tome je što planteini nisu bili dovoljno zreli, kora mora da bude tamno braon.








Panko
Japanske mrvice od hleba. Krupnije su od običnih ali su nekako vazdušaste pa su zbog toga sjajne za pohovanje.



Persimon (Persimmon, Kaki)
Ima ukus između manga i kajsije. Može da se jede svež, ali da se koristi i u pravljenju kolača i pudinga. Zimsko voće, dostupan je u prodavnicima od oktobra do februara.








Pinjoli (Pine nuts)
Seme iz šišarke. Bez njega nema poštenog Pesto sosa. Kad bolje razmislim gde god ga stavite super je. Postoje i sjajni italijanski kolači sa njima. Skupi su ko đavo.








Porčini (Porcini)
Italijanske divlje pečurke izuzetnog ukusa koje najbolje idu uz rižoto. Obično se prodaju suve.



Rukola (Arugula)
Moja omiljena salata. Ima apsolutno jedinstven ukus. Dovoljno je da rukolu pomešate sa balzamiko sirćetom i dobićete savršenu kombinaciju. Najbolje ide uz file minjon. Iskreno ja je volim i na sendvičima, na koje volim da bacim i malo ajvara. Više volim mladu rukolu, baby arugula, koja se obično prodaje u plastičnom pakovanju i naravno skuplja je od one starije.





Silantro (Cilantro)
Jedan od mojih omiljenijih začina. Veoma je popularan u Aziji i Latinskoj Americi. Izgledom jako podseća na peršun. Ima svež i intezivan miris i sjajno ide u kombinaciji sa limetom ma gde god ga stavili. Najčešće se koristi u pravljenju salsi. Seme ove biljke je korijander koji se takođe koristi kao začin i to često u našoj zimnici.



Suši, sašimi, suši rolnice
Suši predstavlja kombinaciju sirovog ribljeg mesa i pirinča, meso se stavlja preko komada sjedinjenog kuvanog pirinča. Služi se uz rendanu rotkvu, ukiseljeni đumbir i umače se u soja sos u koji je dodat vasabi. Ko ga voli baš ga voli, ko ga ne voli baš ga ne voli. Važno je gde ga jedete, što je veći promet to služe svežiju ribu. Meni se najviše sviđa kad ih služe na bar traci, možete da birate koji će te da smažete.

Sašimi je jedno od najfinijih japanskih jela koje se sastoji od specijalno isečenih komada sirove ribe (losos, škampi, lignje, makarel, tuna, oktopus, itd), ukiseljenjog đumbira, izrendane repe i soja sosa sa ljutom vasabi pastom. Zato što se riba služi sirova jako je bitno da ona bude veoma sveža. Ne znam kako, pogotovo uzimajući u obzir da potičem sa prostora gde ideja o konzumaciji sirove ribe jedva da postoji, ja sam potpuno luda za ovim jelom. Nažalost, ne jedem ga često jer nije preporučljiv za trudnice i dojilje, a ja sam ili jedno ili drugo već nekoliko godina za redom.

Suši rolnice za koje mnogi misle da su suši često i nemaju ribu, recimo Kalifornijske rolnice. Spolja su listovi alge, zatim pirinač, a u sredini kombinacija povrća i sirove ribe.



Šafran začin

To su crvenkasto žuti končići (tučkovi) koji su deo šafranovog cveta, mada mogu da se kupe u prahu. Izuzetno je skup, jer da bi se dobilo oko 10g začina od šafrana potrebno je da se ručno izvadi iz cveta i posle osuši oko 5000 komada končića. Ovaj začin je neophodan u pravljenju Milanskog rižota, Buljubeza i Paelje.






Šelot luk (Shallot)
Moj omiljeni luk. Ne znam u čemu je fora ali sve je ukusnije sa njim. Jako je popularan u francuskoj kuhinji, naročito u pripremi sosova.








Šitaki pečurke (Shiitake)
Poreklom iz Japana i Koree, ali danas se uzgajaju svuda. Nažalost teško mi je da nađem reč na srpskom kojom bi opisala teksturu ove pečurke... nešto kao žilava ali na pozitivan način. Ja čak volim da žvađem i dršku koja je  najžilavija. Ukus je delikatan pa je zato i tako popularna. Može da se kupi i sušena. Gde god ih stavite, kako god ih obradite, biće super.





Špargle (Asaragus)
Zanimljivo i ukusno povrće koje nije baš često na Balkanu. Ja najviše volim da ih jedem malo blanširane sa limunovim sokom i puno bibera, ili pravim krem čorbu od njih. Odlično idu uz holandeze sos, a mogu da se služe i kao predjelo uvijene u šunku. Postoje bele i zelene špargle. Kada se kupuju bitno je da budu sveže, da ne izgledaju opušteno ili imaju staro drvenasto stablo, što su tanje to bolje. Prilikom pripreme obično se odseče kraj stabla, oko 2 cm. Francuzi vole i da ogule koru sa njega pilerom, meni je to malo preterano.






Tamarind
Tropska biljka sa plodovima u obliku mahuna. U mahunama se nalaze jestiva zrna, ali često se od pulpe od zrna prave sirupi i koncentrati koji se koriste kao dodatak čaju, čatniju, turšiji, itd. Iako na našim prostorim skoro nepoznat u mnogim delovima sveta (Bliski Istok, Indija, Meksiko, Afrika) je veoma popularna namernica.








Tomatiljo (Tomatillo)

Jako podseća na zeleni paradajz jedino što ima suvu opnu. I ukus mu je sličan ali manje opor i delikatniji od zelenog paradajza. Koristi se puno u latinoameričkoj kuhinji, obično za pravljenje salsi.








Tortilje


Ono što je za nas hleb to su tortilje za Meksikance. Prave se od pšeničnog ili kukuruznog brašna. Koriste se u brojnim jelima: burito, takos, empenade, fajitas, itd. Ja volim da ih jedem prazne, malo prepečene uz čili.













Turmerik (Turmeric)
Ovaj popularni začin u indijskoj kuhinji dosta je sličan đumbiru. Neizostavan je deo kari začina kome daje žučkasto- narandžastu boju. On daje žućkastu boju i senfu. Veoma je lekovit. Češće se koristi osušen u prahu nego svež.








Zmajsko voće (Dragon fruit)
Iako prelepog izgleda kako spolja, tako i unutra, prilično je neutralnog ukusa. To je plod kaktusa i dolazi iz Južne i Latinske Amerike.





 
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...